Voliš iznenađenja?

Najbolje je kada ti se desi nešto što nisi ni znao da trebaš. Tako je bilo sa njime. Prvo ljubav pa hejt pa opet ljubav pa najveći hejt pa ljubav života. Imam onaj prekrasan osjećaj da me voli najviše. Kao da mogu osjetiti kada mi napiše da mu falim da mu fali da ga napaljujem. Zato i zaslužuje slike koje mu šaljem 😉

Voljeti njega je jedno, voljela sam i prije. Ne ovako, ali jesam. No mislim da više volim ovaj osjećaj da on mene voli koliko i ja njega. Sebično je to htjeti, lagati da to ne želim je normalno, ali dobiti to je savršeno.

Idem spavati, prekasno je za ovakve pjesme koje te tjeraju da razmišljaš.

 

Dobri pisci pišu priče, odlični ih žive

– I kako je bilo?
– Zamišljala sam puno drugačije.
– Šta nije bilo dobro?
– Pa ne znam. Mislim očekivala sam neki stari stol, sve zatrpano nekim papirima, otvorene knjige, još neke onako otvorene po podu da ima neki svoj smisao i da ništa ne smiješ taknuti, ono pepeljara puna čikova, neku lampu na stolu..
– A šta je bilo?
– Pa on sjedi na krevetu i piše na laptopu. I ima onaj jastuk za laptop iz IKEAe kao ti.

 

Vjeruješ samo svojim ožiljcima, ostali su samo priče

– Tvoj ton, tvoje držanje, tvoj trud, sve je uzaludno.
– Šta to znači da ne mogu ništa?
– Za sada ne možeš, ali jako je bitno da ne odustaješ. To se zove sindrom roditelja.
– To ne postoji.
– To je čisto da stavim u kontekst, nije bitno. Važno je da se trudiš. Ti njih ne učiš lekcije nego ih učiš prepoznati lekcije kada ih imaju prilike naučiti, razumiješ?
– Ne
– Evo ti primjer, roditelj ti govori da nešto nije dobro za tebe i daje ti razne razloge, ali ti misliš da si drugačiji da on ne kuži i sve to bla bla bla, to znaš?
– i?
– Pa nikad nećeš poslušati i reći, ajme hvala što si mi to rekao oče i postupiti ću ispravno. Ne, nego ćeš to napraviti i dogoditi će se upravo ono što je on govorio i to je to. I sad, ako ti se tata trudio onda ćeš shvatiti lekciju na prvom koraku, ali ako nije tko zna kada ćeš shvatiti.
– Je moguće da nikad ne shvatiš?
– Pogledaj oko sebe, šta ti misliš?