Iz dana u dan

Jedine riječi bile su moje: Da te pitam kako si? – osmijehom mi je odgovorila da nema smisla da se pretvaramo. Kako smo došli do ovdje. Nema upitnika jer se ne pitam niti me čudi.
Prvo što oboje pomislimo kada se vidimo je dobro da nemamo djece. No sljedeće što pomislimo je da to nas ne bi spriječilo da budemo ovako proračunati jedno sa drugime. Zašto smo još uvijek zajedno. Ni to me ne čudi.

 

Tiho i voli me

Prestani biti sve ono što do sad me plašilo i od čega sam bježala. Prestani biti tako opušten dok rušiš sve moje zidove koje su sa mnom toliki gradili. Ni ruševine te ne dotaknu. Nakon proloma buke ti se ni ogledaš oko sebe dok sa smiješkom mi se još više približavaš.
No ne uzmičem, sa strahom, ali sa smiješkom te promatram da vidim dokle ćeš tako opušten doći. I bahat. Nakon zidova dolazi drama, a to tako opušten nećeš moći. Ali već te vidim. Zatovrenih očiju kako spreman si na sve. Na oluje i kaos, ali to nisam ja. Žao mi je, ali tamo gdje druge su te zasule ja ću te izazvati.
Tvoje zatvorene oči otvoriti će roj mojih misli i tada moj smiješak će posustati, a strah potpuno preuzeti. Želim te. Želim da se ne obazireš na ništa i da čuješ onu jednu pomisao. Volim te.

 

Hvala, ne hvala

Moram ovo napisati dok sam još pijan. Trijezan neću biti ovako sebičan nego ću se uvjeravati da sam dobra osoba i da žalim što sada nismo zajedno. No ne žalim. Ne žalim što oko mene je preglasna muzika i nepoznati ljudi koji osjećaju ono što sam htio da ti osjećaš. Ljubav. Htio sam podjeliti sebe sa tobom. Htio sam da postaneš dio mene, da ja postanem dio tebe. Da ti i ja postanemo što nitko nije još uspio. Da naši pogledi uvijek budu odraz najbolje ljubavi. One na koju su svi ljubomorni, ali nikad nije stvarna osim na namještenim fejs slikama.
No to sa tobom nisam nikad mogao. Ti si voljela svoje uvijek više nego naše. Prijateljice su ti previše pričale da bi čula ljubav koja je u tebi vrištala. No i da si čula ta ljubav nije ta ljubav. Nija ta čista, nije ta moja ljubav. Kažem moja jer to je jedino što imam. Imam ljubav. Nemam tebe više ni onu prije tebe ni onu prije nje. Imam samo sebe i to mi je mjera za sreću. Mjera za biti tu kada je potrebno usrećiti druge. Mjera za život na koji drugi su ljubomorni. Ma nisu, misle da serem, ali kad bi samo znali. Kada bi samo na trenutak mogli shvatiti koliko sam sretan što sam ja. Kada bi barem na trenutak to shvatili, mogli bi bi biti sretni što su oni. To sam za tebe htio. da vidiš koliko si lijepa, koliko si pametna, koliko si sve što sam ti govorio i šaputao da jesi no ti si odlučila biti svoja. Ti si htjela biti nešto što misliš da trebaš biti jer to je lakše. A nema ništa lakše od biti sretan. Trebam samo razviti osmijeh preko cijelog lica i zategnuti usne, umjesto u poljubac, u smiješak i otvorenih očiju biti sretan. Ništa lakše.

Rekao bi da te volim da znam da će te to usrećiti. Zato sam to toliko i govorio. Više ne moram. Više nisam taj kojeg si našla da te usrećuje. Nećeš naći nikog poput mene. Koji ti to govori zbog tebe, a ne zbog tvojih sisa.

 

Love to hate

– I hate writers. Just look where all the shit that happens started. It’s always a speech or a quote that inspired some idiot and now he has followers and money and..
– Women. That is what you mind the most, right? The women around them. Women that are there because of some words a writer wrote.
– What?
– Because your wife or a girlfriend left you for a writer. Or you dad was one and you never saw the magic that he tried to pass down to you. And let me tell you something. The magic? It’s real. That is why there are followers, money and all those women there.

At least that’s the way I would write this dialog we are having right now. It’s more interesting then you just hating on writers. That’s why people loved House, he said shit like this.